Izbrisala sam tragove borbe koliko sam mogla, preobrazila energiju, a onda se transportirala kući. Maknula sam energetski štit koji je štitio kuću. Ušla sam u kuću, došla pred djeda, oca i tetu i ispričala se, a zatim objasnila sve potanskosti. "Ma, znao sam ja to, ne moraš se brinuti, ne ljutim se ja," rekao je djed, koji je ionako nagađao o mojoj moći. Otac je bio ponosan na mene, zato što sam poput majke. Ali teta... Teta se činila slomljenom. "Teta, ja... žao mi je."
"Dođi ovdje, sjedni kraj mene," rekla je. Sjela sam kraj nje, a ona me zagrlila i počela plakati. Mislim da znam zašto. Moja majka i moja teta bile su najbolje prijateljice od malena. Moja teta je znala da je moja majka vještica i znala je za Harajuku, iako je tada uzimala oblik guštera. Kasnije, moja majka se oženila mojim ocem, tetinim bratom. Prvo se rodio Kenshin, a kada je on imao pet godina, rodila sam se ja. Kada sam ja imala pet godina, majka je umrla. Teta, djed, otac, majka, Kenshin, Harajuku (u obliku guštera) i ja bili smo na pikniku, kada nas je napalo tisuću demona. I to tisuću najjačih demoni ikad. Htijeli su mene i moju moć, htijeli su me proždrijeti. Ti se događa svim vješticama u dobi od pete do desete godine. Ali ne u ovolikom broju. To je bio znak da ću ja biti vrlo moćna, možda i najmoćnija u povijesti. Dakako, to su znale samo majka i Harajuku. Moja majka, koja je bila moćna vještica, štitila je nas petero uz pomoć Harajuku. Ubila je svu tisuću. Iscrpila se u potpunosti. Tada je došao tisuću i prvi, polu-demon (poludemoni mnogo su moćniji od običnih demona), koji je bio ljubomoran jer se majka nije željela udati za njega. Pokušao me ubiti, ali majka je stala između nas dvoje i... On ju je raskomadao. Od užasa sam vrisnula, a tada je moj djed, pun ljutnje i mržnje, u jednom je udarcu zaklao tog demona. Harajuku je nestala bez traga, ali vratila se za nekoliko dana u obliku mačke.
Tako sam ja ostala bez majke. Preboljela sam to davno, ali i dalje je to nekako... Nekako mi i dalje vlaži oči. Taj dan, otac je izgubio svoju ženu, djed svoju kćer, Kenshin i ja svoju majku, a teta... svoju najbolju prijateljicu. Iako smo je svi mi preboljeli, teta ima fotografsko pamćenje i ne može je preboljeti. Zato plače kada se sjeti njene smrti. Zagrlila sam tetu i pokušala je utješiti. U taj tren, Kenshin je došao kući. "Helou, ovo vam je zadnji dan da me vidite ove godine, jer idem u dom, tako da, ako hoćete, možete plakati i... Hej, teta, zašto plačeš, pa nisam mislio ozbiljno!"
"Saznali su da sam vještica," rekla je Harajuku, u obličju mačke. Kenshin se stepe. "Harajuku, molim te! Ne plaši me!"
"Ne kužim te, zar nikad nisi vidio mačku koja govori?"
"Ne!"
"Tvoj problem." Kenshin zakoluta očima, a onda sjedne kraj tete. "Hej, teta, nemaš brige, Haku je vrlo jaka vještica, možda i jedna od najjačih u povijesti. Nemaš frke s njom." Teta, koja je sada plakala, odjednom se počela grohotom smijati. "Hohoho! Tko kaže da plačem! Samo sam vas sve zezala! Hohoho, ne mogu vjerovati da ste nasjeli!" Ustala je i odhohohokala u kuhinju da tamo pati u tišini. "Ovaj... Vidim da je ona dobro. Hoćete se pozdraviti?" Udarila sam ga šakom u glavu. "Idiote! Samo si pogoršao stvar!"
Nekoliko dana kasnije, vidjela sam vijesti i pala u nesvijest na tjedan dana.

Išla sam s Nadjom u školu ovaj put. "I? Kako je prošlo kazanje istine svojima?"
"Pa, muški spol je to dobro primio, ali teta... Pa znaš, sjetila se moje majke i..."
"Razumijem."
"Usput, znam da ste se ti i Harajuku dogovorile da prizovete Jigozua."
"Ja, ovaj..."
"I nemoj se izvlačiti jer te dobro poznam, Nad-ja!"
"Aiii, okej, okej, sori. Ali samo da znaš, nisam ga namjerno prizvala... Sam je izletio van!" Uzdahnula sam. "Ma, kako god. Nije bitno. Samo što smo mi izazvali potres na Haitiju i..."
"Niste. To je bio Luci, znaš da ga je Had zadužio za potrese."
"Marš."
"Stvarno, marš. Ali, ima tu još nešto. On je htio da mu postanem snaha."
"MOLIM? Misliš, Kenpachi..."
"Da."
"Ovo je loše."
"Jako loše."
Pa, što se tog Kenpachija tiče... On je polu-demon. Jigozu se zaljubio u neku ženskicu s kojom je imao djecu, Kenpachija i njegovu sestru blizanku, Nozomi Sasaki (koja se druži s Yoshiko i također je jednako popularna). Nije stvar u tome što je Kenpachi ružan. Nasuprot, on je veoma, veoma zgodan. Ima nevjerojatnu snagu, brzinu, lijepo lice i krasan jezik, novac, i još prije je pokazao interes na mene ALI... Taj tip nije za mene! Neću njega, hoću Ais... Nije bitno. Nekog drugog. I zbog njega ionako upadam u nevolje. Recimo, Sasuna Kyoto koja je jedna od njegovih obožavateljica me mrzi (a i ona je iz Yoshikonog Tria). A imam problema s Yoshiko jer se družim s Aisuom. I dok sam tako glavinjala, ušla sam s Nadjom u školu i sakrila se u učionicu. K vragu!
Nadja i ja smo pod velikim odmorom išle jesti na krov. Došli su nam Aisu i Smithie u posjet. Smithie je crnjo iz Brazila, zove se Daniel Smith. Voli skejt, break dance i rap. Bar se tako predstavlja. Zapravo je izvanzemaljac s planeta Kuroi, planet crnih ljudi, crnčuga poput njega. Ovdje je da istraži nešto i iskreno, kako kaže, toliko mu se sviđa ovdje da ne želi otići. Po svemu izgleda normalno, osim po bolesno plavim očima (plavije nego Kenshinove) koje crnci na planetu Zemlji jednostavno ne mogu imati. No, zato postoje leće, što mu nije ugodno nositi.
Na Zemlji imate baš svega. Samo morate znati kako gledati. Recimo, prošle godine je jedan ogroman zmaj gotovo zapalio školu, a taj su fenomen objasnili kao eksploziju u kuhinji ili tako nešto. Kako glupi ljudi. Prije se lijepo znalo za vještice fantasy bića, demone, izvanzemaljce, a onda su došli znanstvenici i oglupavili ljude. Ah, kajgod. Ovako je barem zabavnije.
"Yo, čuo sam da si uništila Haiti. Kako si mogla, to je okrutno!" rekao je Smithie, udarivši me po leđima. Ispljunula sam zalogaj koji sam upravo progutala. "Idiote!" viknula sam, uzvrativši mu udarac.
"Nije ona kriva zbog potresa. Luci je kihnuo," rekla je Nadja, pa smo prasnuli u smijeh.
"Tko je Luci? I zar je Haku stvarno bila na Haitiju?" pitao je Aisu.
"NE!" urliknuli smo na njega svo troje.
"Hej, hej, smirite se, što sam vam učinio?" upita i kiselo se nasmiješi.
"Ne... Ništa..." promrmljala sam, prestravljeno. Marš, što ako sazna? Većina ljudi se boji onoga što ne znaju. Moramo biti pažljiviji. "Ja, mislim... Moram na kratko na WC,"
"Nemaš frke," reče Nadja.
"Možda bi te Aisu mogao otpratiti?" predloži Smithie, zlobno se nasmiješivši.
"Pa da! Zašto ne?" pitala je Nadja, s istim izrazom lica. Marš, zaključat će nas. "Pa, mogao bih..." počeo je Aisu.
"Ne!" prekinula sam ga naglo. "Ovaj, mislim ne... Brzo ću se vratiti." I prije nego što si išta uspijeli reći, šmugnula sam s krova.
Naravno da nisam išla na WC. Mislim, jesam, onaj skroz dolje, ali samo zato što sam osjetila naglo iskrenje moći. Šta ona glupa Yoshiko sada radi? Preskočila sam stubište i navalila u WC, a u ženskom WC-u NIJE bila Yoshiko. Pa, ni njene kompanjonice. Guess who was it? Ma, ajde, znam da znate, nije teško. "Ti? Što radiš u ženskom WC-u?" urliknula sam. Kenpachi se zavodljivo nasmiješio. "Jesi li došla jer ti je bilo sila ili si osjetila malo moje magije?"
"Bilo mi je sila."
"Kako to? S krova do ovdje, a na sva tri kata imaš barem jedan WC." Sve više mi se približavao. Okej, let's get outta here. "Možda ću ići iskoristiti gornji," rekla sam i oprezno otvorila vrata. Kenpachi me zgrabio, odgurnuo od vrata i zaključao ih. "Koji...?" Baka, baka, BAKA! Magija je poput otiska prsta (osim kod demona), zašto nisam mogla prepoznati da to nije njeno? Kada žurim bezveze, odmah sam mu pala u zamku. Zgrabio me za ruku. "Znao sam da će te iskrenje magije privući na njen izvor kao pčelu na cvijet. A kako si samo brzo došla! Nevjerojatno." Pokušala sam istrgnuti ruku. Jače ju je stisnuo. "Ne opiri se. Ako je u pitanju brutalna snaga, nemaš šanse protiv mene."
"Ma nemoj," rekla sam zgrabila ga za rame i udarila u međunožje. Trebala sam znati da to neće imati nikakva efekta. Njegova jaja kao da su čelična, pa je mene boljelo koljeno. Marš. "Zašto ne iskoristiš magiju na koju si toliko ponosna?"
"Obećala sam da ću pokušati sakriti svoj talent," bezobrazno sam odbrusila.
"Aww, kako slatko od tebe! Zaslužuješ poljubac!"
"Radije ga ne bih htijela." Nabio mi se u facu. Marš. Izvana sam čula glasove. "Hej, zaključano je." Ma super. To je bila Nozomi.
"Hej, možda se netko ljubi unutra! Ajmo im upasti!" Sasuna. Ženska koja je totalno zaljubljena u Kenpachija. Okej, ne treba mi ovo.
"Evo, odmah ćemo otključati vrata." Yoshiko. K vragu! Ne mogu se teleportirati, a bez da se ne otkrijem. Palo mi je nešto na pamet. Vjerojatno neće uspijeti, ali vrijedi pokušati. "ODBIJ OD MENE, SVINJO!" urliknula sam i počela se bacakati.
"Opa, pa ja to čujem glas naše Hakuchou!" zahihotala se Nozomi.
"Možda je netko siluje! E, to bi bila predstava!" nasmijala se Sasuna.
"Mogli bi je snimiti."
"NE!" urliknula sam na njih. Iako, možda nisu mogle čuti, s obzirom da mi je Kenpachi stavio ruku na usta, pritisnuo me na zid da se ne mogu micati. "Ako ti je tolika frka, zašto ne iskoristiš magiju?"
"Mmmf!" U trenu kad sam zamfmfmkala , ove tri su upale u WC. I ostale zatečene. "Mfmmmmfff!" To je trebalo značiti: 'Nemojte tu samo stajati, pomozite mi!" Sasuna je zacmizdrila. Yoshiko ju je zagrlila i pogledala me s mržnjom tako da su me prošli hladni trnci niz leđa.
"Kenpachi! Što to radiš?" urlikne na njega Nozomi. "Makni se od nje!" Polušao ju je. Tako sam ga gadno opsovala i pobjegla iz WC-a. Možda bih ga i udarila, ali ako mu s mudima nije bilo ništa, kako bi tek bilo da sam ga zviznula jednom u glavu? Odjurila sam na drugi kat i pokušala se smiriti. Okej, Yoshiko će me sada htjeti ubiti. Ne samo da se družim s tipom na kojeg je ona bacila oči, već me i Sasunin najdraži gotovo silovao. Odjednom, Yoshiko se pojavila iza mene. Vidjela sam je u odrazu u zrcalu. Okej, sada bi se trebala praviti šokirana, jer je iskoristila teleportaciju. Naglo sam se okrenula i ko fol zaprepašteno pitala: "Kako si to...?"
"Začepi, droljo," prekinula me s glasom punim mržnje. Ma super. Sada će baciti neku vračariju na mene i morat ću se otkriti. "Prvo flertaš s Aisuom, a sada i s Kenpachijem. Kako se usuđuješ?"
"Ali ja nisam..."
"Platit ćeš za ovo. Platit ćeš za ovo dobro, kurvo!" Svijetla u WC-u su se naglo ugasila, a njena kovrčava kosa je zaplamtjela. Ona mahne rukom i naglo se otvori portal. Koji me počeo usisavati. "K vragu! Znala sam da će do ovoga doći!" urliknula sam i ljutito pogledala prema Yoshiko, koja me pogledala podrugljivo. Uvučna sila bila je prejaka. Pa, čak je i meni teško boriti se protiv toga. "Ti ideš sa mnom, dušo!" viknula sam, poput prave vještice i uvlačna sila je zahvatila i nju. "Kako si...?" šokirano je pitala.
"Nisi ti jedina vještica u školi!" riknula sam. To sve se dogodilo u samo jednoj sekundi. U sljedećoj sekundi već smo bile u tami.

To be continued...