"Ma daj. Kažeš da je on zapravo Aisu Naruma? To je stvarno ludo!" rekla je Nadja potpuno iznenađeno. Kako i ne bi. I sama sam bila šokirana kad sam to saznala. Utrpala je komad pizze u usta. Pa, ova pizza je prava splačina i ja sam je odbijala jesti. Bilo je nedovoljno pečeno, a gljive kao da su plivale po pizzi. Odvratno. Pila sam sok.
Bila je subota i slobodno smo lunjale po gradu. Tada je počelo užasno pljušatati i uletile smo pod prvi krov koji smo vidjele. I završile u ovoj rupi. Odlučile smo da barem nešto popijemo, ali kako je Nadja nedavno skinuta s dijete (ona je šećeraš), kupila si je mini pizzu. I za to joj je trebalo gotovo sat vremena da pojede. Sjele smo skroz u kut, daleko od izlaza, ali mogle smo sve vidjeti. "I kažeš, misli da si ti reinkarnacija njegove kćeri? Baš šteta, mislila sam da ćete biti sladak par." Zakolutala sam očima. "Iako, nisam sigurna je li to istina. Ne osjećam takvu povezanost među nama. Tko zna, mogao je i lagati, ne bi bilo prvi put. Mnogo njih želi moju moć."
"Ili dijete s tobom. Kenpa je upao s ekipom razbijača. Ajme kako su zgodni. Obožavam dečke u kožnim hlačama," rekla je Nadja, pokazavši prstom na Kenpachija, koji je bio taman na vidiku.
"Oh, ne. Vjerojatno je došao razbiti ovo mjesto. I kožne hlače su totalno gay," rekla sam, kada sam promotrila ekipu.
"I ja bih. Pizze su im totalno sranje. Pa, tvoj zaručnik jedini fura traperice. Totalno tvoj tip, ne?" Nadja je podigla ljigavu pizzu, a tekući sir počeo je poput slapa padati na tanjur.
"Zašto to jedeš?"
"Hej, oni idioti u iz bolnice su mi tako naredili. Između ostaloga, platila sam za ovo i neću potratiti novac."
"Kad pričamo o skromnosti..."
"Hej, ne izazivaj me! Uvijek mogu baciti ovo na tebe."
"Nemoj. Dobit ćeš čir na želucu."
"Hej, tvoj zaručnik nas je primijetio. Hoćemo kroz vrata ili prozor? Ili da samo nestanemo?"
"Previše očiju. I ne, ne želim opet napraviti cirkus."
"Kao onaj put kada te onaj famozni klaun ubojica napao? To je bilo nužno."
"Nemojmo o mojoj prošlosti, prestala sam brojati koliko su me puta idiotski demoni već napali."
"Prošle godine si dostigla broj 1254."
"Tisuću dvjesto pedeset i četiri - čega?" rekao je Kenpachi, kako je sjeo kraj mene. Gotovo u moje krilo.
"Klauna ubojica," rekla sam i povećala distancu. Njegovi dečki su okružili stol. "Hej, cure, jeste za provod?" pitao je jedan, nevjerojatno zgodan. Svaki od njih je bio totalno zgodan. Ah, ne, svi su oni poludemoni. Pa, vjerojatno će nas prisiliti na to. A kada nas prisile, mene će prepustiti Kenpachiju i priljepiti se za Nadju. Koju vide kao hranu. Pa, mogu se kladiti da djeluje ukusnije od ove šljamske pizze. "Možda, a što ako se vama ne svidi?" rekla je Nadja, oštro ih pogledavši. Ali opet, ona je Feniks, njen nadimak zbog crvene kose, ali i borbenih vještina (unatoč njenoj bolesti). Najjača u cijelom gradu i okolici, nitko je nije pobjedio u fizičkoj borbi, s obzirom da je Kenpachi nikada nije izazvao na dvoboj. Ali opet, ovi tipovi su polu-demoni, možda čak i moćni, imaju nevjerojatnu snagu i moći. Ali opet, ona je alkemičarka i kao takva, može njima manipulirati. Nakon svog ovog računanja, zaključila sam da se više brinem za ove dečke nego Nadju. Možda ne može manipulirati Jigozuom, ali ovi su i više nego lagani za nju. I vjerojatno jako dobra zabava. Nadja vam je sadistica. "Dvije tako slatke cure kao što ste vi? Nikada ne bi požalili, jel' tako, lutkice?" pitao je Kepachi, stavivši mi ruku preko ramena. "O čemu razmišljam?"
"Računam."
"Što?"
"Ma, prijatelj je osmislio formulu kojom može dokazati da je Pitagorin poučak kriv, a ja pokušavam shvatiti grešku."
"Oh, slatka moja Haku-chan! Tako pametna glavica." Primaknuo je svoju glavu mojoj. Idiot. "Mogli bi prošetati. Sami. Ti i ja. Htio bih ti pokazati par lijepih stvari. Iako, ne mogu se natjecati s tvojom ljepotom," šapnuo mi je nježno. Kad mi za vratom dašće Gospodar zavodljivosti. Pogledala sam Nadju. Ona je ogledala oko sebe i kimnula.
"Iz kojeg si ti stoljeća?" pitala sam i teleportirala se kraj Nadje. Nadja je podrugljivo podigla obrve. "Impresivno. Gotovo nisam ni primijetio energiju," rekao je Kenpachi. Ustao je, ali isti je tren Nadja petom svoje čizme u darila u stol. Protiv svoje volje, Kenpachi je pao na stolac. Nadja je namjestila drugu nogu preko prve. Njene čizme su bile crne, imale su ogromnu platformu i ikrasula ih je lancima. Lančugama. "Nije ti vruće u njima?" pitao je Kenpachi.
"Nema mi zašto biti vruće. Ne pale me azijski polu-demoni."
"Želiš to riješiti vani, kurvo?" viknuo je jedan od njegovih kompanjona.
"Smiri se, Sanjou. Zaboravljaš da razgovaramo sa samim Feniksom. Vjeruj mi, ova crvena je dobra koliko i njena reputacija. Čak i bolja. I ne zaboravi, ova te cura može bez problema kontrolirati. A i njena prijateljica je vrlo, vrlo moćna."
"Oh. Shvaćam. Ispričavam se."
"Nema veze. Ionako su me upravo skinuli s dijete, odbila bih iz... zdravstvenih razloga. No, Haku, mislim da smo izgubile previše vremena ovdje. Izgubimo se." Ustale smo u isto vrijeme. Baš kad smo prošle kraj Kenpachija, zgrabio me za ruku. "Možda da odemo van neki drugi put? Činiš mi se... Zauzetom."
"Oh, da. Posao i te stvari."
"Što ti je posao?" pitao je jedan od njih.
"Egzorcizam." Dečki su se nasmijali. Kenpachi mi je poslao zračnu pusu. Zacrvenila sam se kao rak i šmugnula van. Nadja se hihotala. "Znaš ti kako ste slatko izgledali? Jebeš Aisua, sada navijam za Kenpachija," rekla je, kako smo izašle na kišu i potrčale prema mojoj kući.
"Možda da ne želi samo moju moć, možda bi onda bilo bolje."
"Hej nije li ono tvoj brat?"
"Koje?"
"Ono tamo čudovište ravno!"
"Čudovište? Mislila sam da si zaljubljena u njega."
"Više nisam. Daj, eno ga, odmah ravno!"
"Vidim ga."
"Hej, tko je onaj kripl s njim?"
"Koji šta-?"
"Kripl! Lik! Frajer! Jedno te isto!"
"Aha. To je vjerojatno Ganjou."
"Njegov anđelčić čuvarčić! E, taj mi je falio! Idemo do njih."
"Zar si zaljubljena u Gnjoua? Znaš da je to nemoguće, protiv svih zakona prirode!"
"A ti i mrtav čovjek ste, kao opravdani?"
"O, znači zanimaš se za njega?"
"Ne. O tome kasnije. Poznaš ti tu osobu za koju se ja zanimam. Hej, Kryten!"
"Kryten?"
"Ma, kreten."
"Da, skužila sam. Otkud ti to?"
"Nikad nisi gledala Crvenog Patuljka?"
"Ne."
"Imam snimke doma. Možemo k nama kasnije. Hej, Kenshineeeee!"
"Ajme, to je ona Nadja! Ganjou, ovo je nevolja, spasi me!" viknuo je Kenshin. Pa, Nadja i Kenshin su prije bili skupa. Tada je to bilo samo da ga iskoristi protiv mene, jer smo prije godinu dana bile neprijateljice. No, bio je tu taj jedan događaj, zbog kojeg smo postale najbolje prijateljice. Ipak, to je sasvim druga priča. Ne znam zašto, ali Nadja Kasnhina uvijek zove Kryten. "Hej, Kryten! Anđelko, sused! Idete s nama kod mene, gledati Crvenog Patuljka?"
"Zvuči zanimljivo," rekao je Ganjou.
"Ne hvala. Dosta mi je tvojih komedija. odoh ja odavde. Haku, drago mi je vidjeti da si na nogama. Neka se onakvi napadi ne ponove."
"Hej, moram srušiti rekorde! Pusti sada sigurnost..."
"Ne šali se s time. I usput... Ni u slučaju ne vjeruj onom seronji Aisuu!"
"Kenshin! Ne smiješ!" vikne Ganjou.
"Ne govorim ti ovo jer sam ljubomorni stariji brat, već zato što sam zabrinut za tebe."
"Kenshin! Nemoj!"
"O čemu ti to?" urliknula sam i približila se, ali Kenshin samo ustukne, izbjegavajući moj pogled. Njegove inače tople oči sada su bile ledene. nešto ovdje nije u redu. Što je s mojim inače uvijek veselom bratom koji se ponaša kao zadnji idiot? A onda sam vidjela. Na njegovom vratu, jedva vidljivo, ali bilo je tamo. Tri isprepletene crte istetovirane na njegovom vratu. "Kenshin! Tko ti je to napravio?"
"Ne može reći. Čak ni ja, jer je ista stvar na meni, ali će ugroziti njega, ne mene. Ti znaš što je to, zar ne, Haku?" rekao je Ganjou.
"Okej, razumijem da je na ovog blesavog majmuna to netko stavio, ali na tebe? To nitko ne može, osim ako onaj koji je bacio tu čaroliju nije... Mrtav..." I taj tren, potrčala sam u drugom smjeru. Ne prema kući, ne prema Nadji. Odlučila sam otići do Aisua. "Haku! Haku, čekaj!" viknula je Nadja. Uspjela me dostići i zgrabila me za ramena. "Haku, smiri se! Moramo razmisliti o ovome, ne možeš samo tako navaliti na njega!"
"Nadja! Zar nije očito? Kada malo razmisliš o tome... Postaje očito!"
"O čemu ti to?"
"Gledaj, Aisu Naruma imao je brata blizanca koji..."
"Zli brat blizanac! Pa stvarno je očito! Ali... Imaš li dokaza? Mislim, ni Yuki sama nije mogla razlikovati Aisua i Zabuzu! A i imali su..."
"Iste moći. Da, ali varaš se, postoji ta jedna sitnica. Zabuza je imao magije u sebi, no tako malo da je njegov duh prikrivao prisutnost te magije. Aisu Naruma nije imao moći staviti ovakvu kletvu na nekoga."
"To je super, ali Zabuza je gotovo ubio Yuki!"
"Yuki... Sada kad pričamo o tome... Yuki nije imala magije u sebi... Znači, moja majka nije bila Yuki..."
"O čemu ti to brbljaš?"
"NKasnije ću ti objasniti. Pomozi mi pronaći način na koji ću skinuti onu čaroliju s buraza i anđelka."
"A da odmah zakoljemo Zabuzu?"
"Ne, neće umrijeti. Opet će 'lutati' svijetom."
"Pa, to je jedino što mu se poklapa u priču..." I tada odnekud iskrsne Yoshiko. Gledala nas je svisoka, ali dala sam se kladiti da je cura bila totalno zbunjena. "Okej, slušam vas već neko vrijeme, ali uopće ne kužim o čemu pričate!"
"Prisluškuješ? Zar su te tako odgajali mama i tata?" naruga se Nadja.
"Začepi, lažnjak. Yoshi, već sam ti rekla, Aisu je sretan u raju sa svojom curom Yuki. Onaj tip je Zabuza," odnekud se pojavila i Nozomi.
"I ti si to znala?" gotovo sam vrisnula.
"Nema potrebe za paničarenjem, Zabuze smo se ionako odlučile rješiti... Kirurškim rezom. Ali trebamo vašu pomoć," rekla je Sasuna, koja se pojavila naslonjena na Nadjina leđa. Šokirala me više svojom rečenicom nego pojavom, jer je ona uvijek mila, slatka i dobra "Iako, morat ćete mi objasniti to s Aisuom i Zabuzom, ništa mi nije jasno."
"Nikada nisi čula za legendu o Aisuu?" pitala sam.
"Hehe... Ne."
"Okej, ispričat ću ti. Pod jednim uvijetom. Kako to da se želite združiti s nama?"
"Oh, vidiš, pa... To..."

To be continued...